Na obalama Egipta ljudi pune flaše rižom, grahom i drugim suhim namirnicama, pa ih puštaju u more, s nadom da će doploviti do Gaze.

Nazvali su to „flaše nade“. U njima nema oružja ni politike, samo očaj i ljubav. Dok dušmani blokiraju prolazak kamiona pomoći, a stotine hiljada ljudi gladuje, obični ljudi traže put kroz more.

Ideju je osmislio egipatski inžinjer iz Japana, izračunavši smjer struja i uzgon flaša. Poruka je jasna: ako ne može kopnom, može vodom. Ako ne može silom, može srcem.

Svaka flaša što stigne do Gaze znači jedno: niste zaboravljeni. I dok moćni šute, more govori.

@all @followers