U srcu Brazila postoji mjesto gdje civilizacija iznenada prestaje i priroda stvara svoje beskrajno kraljevstvo. Govorimo o gotovo nadrealnoj granici između grada Manausa i ogromne amazonske prašume, kontrastu koji ostavlja bez teksta. S jedne strane moderan grad, pun buke, zgrada i urbanog života. S druge strane gusto zeleno more koje guta horizont i udiše tišinu zaboravljenih vremena.

Gledano odozgo, granica između dva svijeta izgleda iscrtana vladarom: asfaltom i betonom koji, od jedne točke, potpuno nestaju pred debelim lišćem koje se proteže tisućama kilometara. Manaus, koji se smatra vratima Amazone, posljednja je stanica prije pustinje. Grad pulsira dan i noć, ali samo nekoliko koraka dalje počinje apsolutno kraljevstvo prirode, gdje vrijeme usporava, a zrak postaje težak toliko vlage i života.

Tako jak kontrast je teško naći bilo gdje drugdje. U Manausu neboderi teže nebu, a samo nekoliko minuta dalje divovska amazonska stabla čine isto, ali tiho, tisućama godina.