Industrija zabave, posebno Hollywood i glazbena industrija, postali su moćni alati manipulacije koji su duboko ukorijenjeni u tkivo modernog društva. Ono što se često prikazuje kao „umjetnost“ ili „zabava“ sve više razotkriva svoju pravu narav – duhovno destruktivnu silu koja oblikuje mase, odvlačeći ih sve dalje od Boga i njegovih zakona. Ova industrija, pod krinkom kreativnosti i slobode izražavanja, sustavno ruši moralne temelje, posebno kršćanske vrijednosti, koje su stoljećima bile okosnica zdravih i prosperitetnih društava. Hollywood, uz glazbenu industriju, ne samo da promovira destruktivne ideje, već to čini s nevjerojatnom preciznošću i namjerom.

Simbolika koja je nekada bila rezervirana za okultne krugove sada se otvoreno prikazuje u glazbenim spotovima, filmovima i reklamama. Pentagrami, „svevideće oko“, rogati likovi, pa čak i izravne reference na sotonu, postali su uobičajeni elementi popularne kulture. Ovo nije slučajnost niti „umjetnička sloboda“ – to je namjerna agenda koja normalizira ono što je nekada bilo prepoznato kao zlo. Poruka je jasna: udaljite se od Boga, prigrlite materijalizam, individualizam i praznu zabavu.

Muzika, koja bi trebala biti alat duhovnog uzdizanja, danas je postala sredstvo hipnotiziranja. Njeni ritmovi i frekvencije osmišljeni su da zarobe um, stvarajući ovisnost i otupljujući duhovnu osjetljivost. Glazbeni tekstovi otvoreno glorificiraju nemoral, nasilje i obožavanje vlastitog ega. Popularni izvođači, idolizirani od strane mladih, predstavljaju destruktivne uzore, potičući generacije da zaboravi na duhovne vrijednosti i prihvati hedonizam kao životni stil.

Hollywood, sa svojim filmovima i serijama, ne zaostaje u svojoj misiji destrukcije. Porodica, jednom sveta institucija koju je Bog uspostavio, prikazuje se kao zastarjela, nepotrebna ili čak toksična. Religija se ismijava, kršćanstvo je često predstavljeno kao represivno, a likovi koji simboliziraju vjeru prikazani su kao licemjeri ili fanatici. Umjesto toga, promovira se relativizam – ideja da ne postoji apsolutna istina, već da je svatko „svoj bog“. Ovaj filozofski otrov razara ne samo pojedince, već i društva, jer uklanja temeljne principe odgovornosti, poniznosti i ljubavi prema bližnjemu.

Posljedice ovog sustavnog ispiranja mozga su razorne. Depresija, anksioznost i duhovna praznina postali su norma u svijetu koji se udaljava od Boga. Mlade generacije, izložene ovim porukama od najranijeg djetinjstva, gube sposobnost razlikovanja dobra i zla. Sve što im se nudi je površna zabava, instant zadovoljstvo i ideja da je čovjek sam sebi dovoljan. No, bez duhovne povezanosti s Bogom, ljudi postaju lake mete za manipulaciju – emocionalno, intelektualno i duhovno.

Najtragičniji aspekt ove agende je njezin utjecaj na kršćane. Umjesto da budu svjetlo svijetu, mnogi su upali u zamku prilagođavanja kulturi. Zabava koja veliča nemoral postala je prihvatljiva, jer je „samo film“ ili „samo pjesma“. Kršćani koji konzumiraju ove sadržaje često postaju duhovno mlaki, nesvjesno prihvaćajući ideje koje su u izravnom sukobu s njihovom vjerom. Kako Pismo kaže: „Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu demonsku; ne možete biti sudionici u stolu Gospodnjem i stolu demonskom“ (1 Korinćanima 10:21). No, upravo to čine oni koji dopuštaju da ih Hollywood i glazbena industrija oblikuju.

Ovo nije samo problem zabave – ovo je duhovna bitka. Sotona je od početka bio majstor iluzije, prikazujući zlo kao dobro i laž kao istinu. Hollywood i glazbena industrija njegovi su alati, osmišljeni da šire te iluzije na globalnoj razini. Njihova poruka nije samo protivna Bogu, već izravno prkosi njegovim zakonima, pozivajući ljude da slave grijeh i odbace svaku pomisao na pokajanje.

Zašto Hollywood ne napada Muhameda? Jer se boji. Kritika islama nosi rizike - političke krize, nasilne prosvjede i međunarodne sukobe. Umjesto da se suoči sa stvarnim posljedicama, Hollywood mudro šuti. Ovdje nije riječ o toleranciji, nego o strahu i pragmatizmu. Muhammad ostaje netaknut jer Hollywood zna da bi svaki napad na njega izazvao izravne posljedice.

Buda i Krišna, s druge strane, postaju simboli egzotične duhovnosti koja se savršeno uklapa u zapadnjački narativ unutarnjeg mira i individualne slobode. Buda je postao ikona meditacije i oslobađanja od stresa, dok se Krišna često prikazuje kroz prizmu univerzalne ljubavi i kozmičkog jedinstva. Njihova učenja ne zahtijevaju moralnu odgovornost niti priznanje grijeha, što ih čini idealnim za holivudski stroj koji veliča relativizam. Oni ne izazivaju svijet, već ga ugodno tapšu po ramenu.

Isus je potpuna suprotnost. Njegova poruka nije apstraktna filozofija ili emocionalna utjeha – ona je izazov. On zahtijeva promjenu. Njegove riječi "Pokajte se" razotkrivaju grijeh i pozivaju na odgovornost. Isus nije jedan od mnogih načina; On je jedini put, istina i život. Suvremeni svijet, zaljubljen u svoje idole samodostatnosti, neograničene slobode i relativizma, mrzi sve što Isus predstavlja.

Hollywood je epicentar te mržnje. Filmovi i serije veličaju nemoral, pohlepu, idolopoklonstvo i pobunu protiv Boga. Sustavno se izruguje obitelj, brak i duhovne vrijednosti koje su stupovi kršćanstva. Kršćani se prikazuju kao zaostali i ograničeni, dok se svi ostali svjetonazori prikazuju kao osvježavajući, progresivni i oslobađajući. Hollywood nije samo filmska produkcija; on je glasnogovornik ideologije koja aktivno ratuje protiv Boga.

Zašto je Isus toliko omražen? Jer On ne ostavlja mjesta za neutralnost. Njegovo svjetlo razotkriva tamu, a tama je ne može podnijeti. Isus poziva na svetost, dok Hollywood slavi grijeh. On poziva na poniznost, dok Hollywood uzdiže ego. Isus nudi istinsku slobodu kroz istinu, dok Hollywood prodaje iluziju slobode kroz laži. Svijet u kojem Hollywood dominira poznaje samo površnu zabavu, instant zadovoljstvo i ideju da je čovjek sam sebi dovoljan. No, u stvarnosti, takav svijet vodi ka duhovnoj praznini i manipulativnoj kulturi.

Dok se ime Muhameda štiti političkim strahom, a Buda i Krišna komercijaliziraju, ime Isusa Krista izaziva buru. On je kamen spoticanja jer Njegova poruka razotkriva prazninu svijeta koji Hollywood stvara. Taj svijet ne može podnijeti Isusovu tvrdnju da čovjek nije bog, da je grijeh stvaran i da spasenje dolazi samo po njemu. Ovaj sukob nije samo kulturni; on je duboko duhovan. Mržnja prema Isusu nije napad na Njegovu osobu, nego na Njegovu istinu. To je odraz ljudske pobune protiv Boga. Isusa ne mrze zato što je slab ili nebitan, nego zato što je jak, istinit i nezaobilazan.

Hollywood može napadati, ismijavati i pokušati ušutkati Isusa, ali Njegove riječi su: "Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi neće proći." On ostaje svjetlo u svijetu koji voli tamu. Njegova poruka preživjela je stoljeća progona jer nije djelo ljudske mudrosti, nego Božja istina. Isus je još uvijek jedini put do Boga, ma koliko Mu se svijet rugao. Hollywood i glazbena industrija mogu oblikovati filmove, ali ne mogu promijeniti istinu. Isus Krist ostaje postojan – izazov, spasenje i istina koja nikada neće ušutjeti.